Potočna pastrva (Salmo trutta m. fario Linnaeus, 1758.) je najbliži srodnik morske pastrve, koja živi u morima sjeverne i sjeverozapadne Europe i koja tijekom mrijesta migrira duboko u kontinentalne vode, gdje se mrijesti.Tijelo potočne pastrve je vretenasto prilagođeno brzim vodenim maticama u kojima živi. U ovisnosti od sredine u kojoj živi tijelo je više ili manje bočno spljošteno i visoko s dobro razvijenom repnom drškom.Boja tijela je promjenjiva, varira od zelenkaste do smeđe, što prvenstveno ovisi o sredini u kojoj živi. Na bočnim stranama te na leđima se nalaze pjege. S gornje strane i u gornjoj polovici bočne strane crne, a ispod bočne linije su crvene sa bijelim obrubom. Mlade ribe imaju na bokovima 6 do 9 poprečnih traka. Postižu dužinu 20-40 cm i tjelesnu masu do 1 kg. Maksimalna dužina je nešto preko 50 cm i masa 5-7 kg.
Glatka, snažna, vrijedna strahopoštovanja i nepogrešiva; štuka je vrhunska grabežljivica u brojnim europskim slatkovodnim ribolovištima, a ulovljeni su i primjerci iznad 30kg. Štuke su samotnjaci, strpljivo se skrivaju i kamufliraju u naplavinama, travi ili šašu čekajući da se neoprezna riba samo još malo približi. Građene su za brze promjene dubine, s leđnom i bočnim perajama smještenim straga, kod repa, zbog čega može iz zasjede pojuriti zapanjujućom brzinom. Žrtvu hvata sa strane, ali kada je jednom dohvati čeljustima, riba doslovno nema šanse pobjeći, jer na gornjoj vilici štuka ima bezbroj sitnih zuba usmjerenih prema natrag. Štuka može pojesti i nevjerovatno velike ribe, jer njoj je čeljust vrlo pokretljiva, pa može odjednom progutati komad velik kao pola nje same. Štoviše, zabilježeno je nekoliko slučajeva kad su se štuke ugušile pokušavajući pojesti drugu štuku gotovo jednake veličine! Mlađi "štukari" do 5,5kg težine brzi su i okretni pa sa lakoćom grabe žive žrtve. Ali veći primjerci (odreda ženke) teži su, pa se okreću strvinama. Uzimaju mrtve, umiruće ili oboljele ribe i zbog toga je važna njihova uloga u prehrambenom lancu i održavanju lovišta riba zdravim. Iako će ribolov sa varalicom ili živim mamcem privući mnoge štuke, za lov većih riba najbolje je metoda mrtvog mamca. Postoje razdoblja kada se štuka pohlepno hrani, te ona kada je neaktivna. Periodi hranjena mogu trajati pola sata dva puta na dan, pa ćete možda pecati satima dok ih ne otkrijete. Sumrak i zora obično su pun pogodak, no na mjestima kojima se teže lovi dobro vrijeme može biti i usred noći, kad se riba osjeća sigurno.Štuka živi gotovo u cijeloj Europi, osim u Španjolskoj i južnoj Italiji.
S velikom glavom i izduženim, mramorastim tijelom, može narasti veći od ikoje europske slatkovodne ribe. Izgleda kao velika glava s repom, bez tijela. Ovu riba ima veliku glavu, golema usta, veliko pjegavo tijelo bez krljušti, šest ticala (dva duga, četiri kratka). Na glavi su na gornjoj čeljusti dva velika pokretljiva brka, a na donjoj četiri mala. Ima malene oči, a usta velika sa mnogo malih zubića. Leđna peraja je mala i kratka, a analna vrlo dugačka. Tijelo prekriva koža bez ljusaka. Leđa su mu tamnomaslinaste boje sa svijetljim šarama po bokovima, a trbuh je bijele boje. Som je naša najveća riba, koja naraste i do 3 metara dužine i neki primjerci bilježe i do 200kg. Som je vrlo osjetljiv na svijetlo, pa će se agresivnije hraniti samo noću ili po vrlo oblačnom vremenu. To je i najbolje vrijeme za lov te ribe. U pravilu se vole izležavati u dubokoj vodi pored grebena, a noću otpliva u plićak. Lovi se i na takozvano "bućkalo". Ribolovac pusti da mu voda nosi čamac sredinom rijeke, a on drži u ruci čvrsto uže s mrmkom ili ribicom te istovremeno bućkalom bućka po vodi, stvarajući zvukove koji se čuju na stotine metara. Som dolazi u smjeru zvuka, vidi mamac i grabi ga, a o vještini ribolovca i veličini soma ovisi hoće li biti izvađen iz vode.
Som je ujedno i naš najveći grabežljivac među ribama i hrani se uglavnom ribama, žabama i vodenim pticama.
To je riba koju su donijeli Rimljani u zapadnu Europu. Šaran je naša najvažnija slatkovodna riba, jer se masovno uzgaja u ribnjacima. Danas je šaran jedna od najpopularnijih riba uopće i to zna svaki ribič. Zbog dugogodišnjeg uzgoja ribnjičarski šaran se danas znatno izgledom, a i fiziološki, razlikuje od riječnog. Riječni šaran ima dugo tijelo a male je visine (omjer 1:4), dok je ribnjičarski kratak (1,2:2,5) i razmjerno male glave. Danas se na ribnjacima uzgaja četiri rase šarana: ljuskavi, veleljuskavi, maloljuskavi i goli, dok je riječni šaran sav pokriven ljuskama. Mnogim križanjem danas se jako rijetko može naći pravi divlji šaran. Tijelo šarana je krupno, a leđna je peraja kao i kod karasa, s prve tri tvrde, nastale stapanjem mekih od kojih je zadnja nazubljena. Tom nazubljenom perajom šaran obično kida najlon kad se uhvati za udicu. Na gornjoj usni šaran ima dva para malih brčića. To je prepredena riba koja izbjegava mamce na koje je ranije bila ulovljena i zbog toga je sjajan izazov za ribiča koji razmišlja. Istina je da šaran kada je gladan jede gotovo sve, a pravi mamac koji će toga dana upaliti može biti bilo koji - od crva do kocke mesnog doručka. Najbolje je loviti za vrućih ljetnih mjeseci kad su ribe najaktivnije. Šaran je riba koja će dolaziti svaki dan na određeno mjesto ako ondje nalazi hranu. Stoga ribiči koji love šarana nekoliko dana prije polaska u ribolov hrane na mjestu gdje misle loviti.
Šaran je raširen po cijeloj Europi i Aziji. Mrijesti se u svibnju i početkom lipnja na mirnim plitkim mjestima pri temperaturi od 18 stupnjeva celzijevih. Ženka izbacuje veliki broj ljepljive ikre koja se lijepi po vodenom bilju. Nakon 3 do 8 dana izvale se mladunci.
Mrena je možda najomiljenija od svih riječnih riba, a mnogim ribičima je potjera za ovom kraljevskom vrstom postala opsesija. To ne čudi uzme li se u obzir to da je mrena najborbenija riječna riba. Kad se zakvači za udicu, mrena se služi čistom snagom mišića u riječnoj struji za borbu dostojna strahopoštovanja, koja će vas ostaviti bez daha ili bez ribe. Leđa su joj tamnozelena, bokovi tamnozlatni, trbuh bjelkast. Tijelo je izduženo vretenasto, usta velika, mesnata, a na gornjoj usnici su po dva mala brčića. Glava joj je šiljasta, a oči malene. Na prednjem dijelu leđne peraje ima nazubljenu kost. Čvrsta je snažna riba koja pliva čelom prema struji. Može narasti do 7-8 kilograma težine. Naseljuje tekuće vode srednje Europe. Živi u jatima i putuje za vrijeme mrijesta uzvodno. Noćna je riba i po danu se zadržava u strujama i pod slapovima, a uveče traži hranu i po plićacima. Kod lova mrene najbolje je uzeti sa sobom što manje stvari, kako biste često mogli mjenjati mjesto. Osjetljiva je na studen pa pod jesen, čim vrijeme zahladi, traži zaklone i pada u neku vrst zimskog sna iz kojeg se budi tek nakon toplijih preoljetnih velikih voda. Mrijesti se od svibnja do konca srpnja. Mrijesti se u jakoj tekućoj vodi, a ikru lijepi po kamenju i šljunku.
Najbolje je vrijeme lova u kolovozu i rujnu, a može se protegnuti i na listopad, ako je vrijeme toplo a voda bistra, i proljeće ako je toplo vrijeme i nizak vodostaj. Najbolji rezultati postižu se predvečer i zorom jer je noćna riba
